BOHEMIA Kristal MELISANTI

„Vaš dom je vaše ogledalo, učinite ga lepšim!“

Nekoliko reči

O brendu BOHEMIA

U našoj svakodnevici sa svih strana okruženi smo za nas običnim, a višestruko korisnim materijalom koji uzimamo zdravo za gotovo. Uglavnom ga ne primećujemo i zanemarujemo korisnu ulogu istog. Izbrušeno ili providno koristimo ga na prozorima, kao građevinski materijal, pravimo od njega igračke, posude za svakodnevnu upotrebu, medije za prenos podataka, ukrasne predmete, nakit, a ne smemo zanemariti ni umetnička dela. Svakako radi se o staklu, amorfnom tvrdom providnom materijalu napravljenom u najvećem delu od silicijuma i baza spojenih na visokoj temperaturi. Toliko smo navikli na njega da ga i ne primećujemo, a tu je oko nas već nekoliko hiljada godina. Naziv staklo se često koristi kao opšti termin za bilo koje stakleno posuđe koje je elegantnijeg oblika do staklenih tegli ili boca koje se koriste svaki dan. Ono što većina ljudi naziva „kristalom“ odnosi se na staklo u koje je dodat olovo-oksid, PbO. Ova vrsta „stakla“ je zapravo „olovno staklo“ i veoma je cenjeno zbog svoje izdržljivosti i dekorativnosti, a raspostranjen naziv je kristal gde se u svetu po svom kvalitetu i dizajnu ističe češki Bohemia kristal.

Čovek u dodir sa staklom dolazi u praistoriji tokom kamenog doba gde u prirodi pronalazi opsidijan, odnosno vulkansko staklo ili staklo nastalo udarom groma ili meteorita i koristi ga kao alat ili oružje. Proizvodnja stakla se datira najmanje pre 6000 godina i vezuje se za prostore drevne Mesopotamije i Egipta. Najstariji pronađeni predmeti od stakla jesu perlice za koje se pretpostavlja da su nastale slučajno kao nusproizvod tokom procesa topljenja metala. Između 17-og i 16-og veka pre nove ere javlja se prva održiva proizvodnja stakla isto na teritoriji Mesopotamije i Egipta gde se pored perlica javljaju liveni ukrasni predmeti i posude. U starom veku tokom perioda Rimskog carstva proizvodnja stakla se razvija i usavršava kada i nastaju prva prozorska stakla i na svom vrhuncu i mozaička stakla za ukrašavanje prozora, široko poznati vitraž.

Staklo se pravi od silicijum dioksida u pesku i drugih supstanci kao što su natrijum karbonat (Na2CO3) i krečnjak (CaCO3). Možemo reći da se sastoji od 3 supstance, mešavina kvarcnog peska, sode i kreča. Ova tri elementa se tope u peći na veoma visokoj temperaturi (otprilike 1.400ºC do 1.600ºC). Rezultat ove fuzije je staklena pasta koja biva podvrgnuta različitim tehnikama oblikovanja.
Posle tehnike presovanja dva veka pre nove ere napravljen je naredni iskorak u prozvodnji stakla, a to je izum lule za duvanje stakla što je dovelo do masovnije i jeftinije proizvodnje i do stvaranja velikog broja različitih i unikatnih predmeta. Uporedo s razvojem tehnike izrade stakla razvile su se i tehnike slikanja emajlom, graviranja, brušenja, aplicirane dekoracije i reljefne aplikacije te dekoracije s ulegnućima i granuliranjem.

Propašću Zapadnog rimskog carstva propale su i staklarske radionice. U bivšim rimskim kolonijama Galiji i Germaniji staklo se proizvodilo i dalje, ali mu je kvalitet bio skroman.
Tokom srednjeg veka cenjene su samostanske radionice širom Evrope u kojima se izrađivalo šareno staklo za crkvene prozore i staklo koje imitira drago kamenje za ukrašavanje zlatarskih proizvoda. Padom Carigrada 1204. vizantijski proizvođači stakla našli su utočište u Veneciji, do tada skromnom središtu evropskog staklarstva, gde nastaje čuveno Murano staklo po istoimeno ostrvu u blizini Venecije gde su i danas smeštene čuvene radionice. Serenissima uvodi monopol u proizvodnji luksuznog stakla koji se sve do danas štiti strogim zakonima.

NEKOLIKO REČI

Čuveni Bohemia kristal

Oko 1600-te godine središte evropske staklarske proizvodnje seli se iz Venecije na teritoriju današnje Češke odnosno njene pokrajine Bohemia odakle je i izveden naziv Bohemia staklo. Bohemia je postala poznata po svom lepom i šarenom staklu tokom renesanse gde se na teritoriji Češke obnovila i dalje razvijala i usavršavala tehnika proizvodnje stakla, a sve zahvaljujući bogatim prorodnim resursima potrebnim za proizvodnju. Pojavili su se masivni barokni oblici i potisnuli sve dotadašnje. Proizvodnja potpuno prozirnog stakla (bez mehurića i vlakana) omogućila je izradu sočiva i izume mikroskopa i teleskopa. Proizvodnja i primena stakla naglo je porasla krajem 18-og veka kada je pronađen jeftin postupak za dobijanje važne sirovine, natrijum karbonata.

Bohemia staklo, poznato i kao Bohemia kristal ima istoriju dugu nekoliko stotina godina međunarodnog priznanja po svom visokom kvalitetu, izradi, lepoti i često inovativnom dizajnu. Ručno rezano, gravirano, duvano i oslikano ukrasno stakleno posuđe, od čaša za šampanjac do grandioznih lustera, ukrasa, figurica i drugih staklenih predmeta među najpoznatijim je češkim izvoznim proizvodima i izuzetno popularno kao turistički suveniri. Češka je dom brojnih staklarskih škola koje pohađaju domaći i strani učenici.

Najstarija arheološka iskopavanja na lokalitetima za proizvodnju stakla u regionu datiraju iz 1250. godine i nalaze se u Lužičkim planinama u Severnoj Češkoj. Druga značajna češka nalazišta proizvodnje stakla kroz vekove su Skalice, Jablonec nad Nisou, Železný Brod , Poděbrady, Karlovy Vary, Kamenický Šenov i Novi Bor. Nekoliko od ovih gradova ima svoje muzeje stakla s mnogim predmetima koji datiraju iz oko 1600-te godine.

Među najpoznatijim češkim proizvođačima stakla su: Moser (smatra se najluksuznijim češkim brendom), Rückl (staklo od njih poseduje, na primer, britanska kraljica Elizabeta II), i Crystalex (najveći češki proizvođač čaša za piće, vlastiti zaštitni znak Bohemia Crystal ).

Značenje kristala u odnosu na staklo menja se u zavisnosti od zemlje. Reč „kristal“ u većini zapadnog sveta znači olovno staklo koje sadrži olovo-oksid, PbO. U Evropskoj uniji označavanje „kristalnih“ proizvoda je regulisano Direktivom Saveta 69/493/EEC, koja definiše četiri kategorije, u zavisnosti od hemijskog sastava i svojstava materijala. Samo proizvodi od stakla koji sadrže najmanje 24% olovo-oksida, PbO, mogu se nazvati „olovnim kristalom“. Proizvodi sa manje procenata olovo-oksida, ili stakleni proizvodi sa drugim metalnim oksidima koji se koriste umesto olovo-oksida, moraju biti označeni kao „kristalin“ ili „kristalno staklo“. Staklo može sadržavati do 40% olovo-oksida, ako se želi maksimalna tvrdoća.

Termin olovni kristal tehnički nije tačan termin za opisivanje olovnog stakla, jer staklu nedostaje kristalna struktura i umesto toga je amorfna čvrsta supstanca . Upotreba izraza olovni kristal ili samo „kristal“ i dalje je popularna iz istorijskih i komercijalnih razloga, i zato što olovo zvuči “toksično” za potrošače. Zadržana je od venecijanske reči cristallo za opis kamenog kristala kojeg imitiraju venecijanski staklari sa ostrva Murano.

Prisustvo olova u kristalu omekšava staklo i čini ga dostupnijim za sečenje i graviranje. Povećava težinu stakla i indeks prelamanja svetlosti što dovodi do toga da staklo više raspršuje svetlost i samim tim povećava njegova atraktivna optička svojstva.

Češko stakleno posuđe, Bohemia kristal, postalo je prestižno kao i nakit i bilo traženo od strane imućnijeg građanstva i aristokratije tog vremena. Češki kristalni lusteri mogli su se naći u palatama francuskog kralja Luja XV, Marije Terezije, carice Austrije i ruske carice Jelisavete.

Bohemia je stvorila stručne majstore koji su vešto radili sa staklom, a isto je postalo poznato po svom izvrsnom rezu i gravuri. Postali su vješti učitelji staklarstva u susjednim i dalekim zemljama. Sredinom 19-og veka stvoren je školski sistem tehničkog staklarstva koji je podsticao tradicionalne i inovativne tehnike kao i temeljnu tehničku pripremu.

Reverzno farbanje stakla bio je i češki specijalitet. Slika je pažljivo ručno oslikavana na poleđini staklenog okna, koristeći različite tehnike i materijale, nakon čega se slika montira u zakošeni drveni okvir.

Zanatstvo stakla je ostalo na visokom nivou čak i u eri komunizma, jer se smatralo ideološki bezazlenim i pomoglo je u promociji dobrog imena zemlje. Češki dizajneri i proizvođači stakla uživali su međunarodno priznanje, a češko staklo, uključujući umjetnička djela kao što su skulpture, prikazano je i nagrađivano na mnogim međunarodnim izložbama.

Danas češki kristalni lusteri vise, na primer, u milanskoj La Scali, u rimskom Teatro dell’Opera , u Versaju , u Ermitažu u Sankt Peterburgu ili u kraljevskoj palati u Rijadu . Razne vrste staklenog posuđa, umetničko staklo, ukrasi, figurice, bižuterija, perle i drugo također ostaju međunarodno cenjeni.

Jedan od staklenih predmeta po kojem je Češka poznata je proizvodnja „druk“ perli. Druk su male, 3mm-18mm, okrugle staklene perle s malim rupama koje se proizvode u raznim bojama i završnim obradama i koriste se uglavnom među proizvođačima nakita od perli.

Proizvodnja stakla i posle nekoliko hiljada godina postojanja ne posustaje, jednako je estetski privlačna i zadovoljava svakodnevne potrebe. I dalje se tehnološki usavršava, estetski prilagođava vremenu i nudi predmete za svakodnevnu upotrebu i dekoraciju.